Navijači

U mjesecu septembru 2008. godine počinje priča o organizovanju navijačke grupe koja bi pratila aktivnosti prvenstveno Muškog rukometnog kluba "Sloga" a i drugih sportskih kolektiva koji egzistiraju na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje. Septembar je inače u našem gradu poznat i kao mjesec "duhova", kada dijaspora napušta svoja ognjišta i kreće put drugih zemalja u kojima su našli poslove, kreirali nove živote, a studenti kreću svoju novu akademsku godinu. U tom periodu gornjevakufska omladina, u gradu koji je podjeljen nevidljivom linijom, počinje jednu novu priču koja će zasigurno ostati u sjećanju mnogim generacijama.

Muški rukometni klub "Sloga" tih godina teško funkcioniše, domaće utakmice igra u susjednom Bugojnu, a igrački kadar iz godine u godinu se mjenja i prilagođava, tako da je teško bilo očekivati bilo kakav rezultatski napredak. Gornjevakufska publika je oduvijek, bez obzira na finansijsku i rezultatsku krizu, podržavala svoj klub, identifikovala se sa njim i srcem podržavala igrače na terenu, kako na "domaćim" tako i na gostujućim utakmicama. Upravo u tim brojim putovanjima i na ulicama našeg grada rodila se ideja o pokretanju navijačke grupe koja bi sve ljude koji vole rukomet povezala u jedno Udruženje.
Prvi sastanak održao se u Centru za obrazovanje i kulturu u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Na sastanak su pozvani svi mladi ljudi koji vole svoj grad i klub, a tu svoju ljubav su bili spremni izraziti kroz mnogobrojne projekte koji su ih očekivali u budućem radu. Na sastanku su bili prisutni: Aldin Ljubunčić - Ljuba, Semir Demirović - Sema, Sanel Čišić - Sančo, Senad Muminović - Bubana, Dženan Softić - Dženo, Adis Filipović - Zamba, Selmir Kadić, Jasmin Šljivo, Nedim Gazić - Ševkin, Adnan Telalović - Tito, Enes Bostan - Čiće, Adnan Crnica - Ado, Faruk Telbiz - Fačo, Emir Filipović - Fifi, Emir Mršić - Đole, Elmir Hindić - Četo, Mustafa Idrizović - Muja, Arman Gekić - Ari, Mevludin Hindić - Toljaga, Edin Čakarević - Kalo, Senad Seferović - Seno, Sedin Gajip - Heda, Jasmin Šeketa - Jale, Enes Brljak, Semir Gajip - Kila, Adis Čengić - Čenga, Amer Trkić - Trle, Admir Abazović - Luli, Alen Zahirović - Štela, Arnes Zečić - Ramac i drugi.

Prvi "problem" na koji su naišli bio je kako dati ime samoj grupi. Sa jedne strane sale mogli su se čuti prijedlozi poput "Tifusari", "Dileje", "Alkosi", a sa druge "Pande", "Tigrovi"... Teško je u tim momentima bilo izabrati "pametno" ime, jer pored navijačkog dijela, prisutni su planirali da udruženje djeluje i na drugim poljima, pa je isto zahtjevalo i neki prikladan naziv koji bi se mogao koristiti univerzalno. Na prijedlog Adnana Crnice da se grupa nazove "Red Union" u sali nastaje opšte ludilo, gdje svi prisutni prihvataju jednoglasno prijedlog i od tada se piše historija ove navijačke grupe. Za prvog predsjednika udruženja izabran je Arman Gekić, potpredsjednika Semir Demirović, sekretara Đenan Softić, dok je Aldin Ljubunčić bio zadužen za marketing i promociju grupe. Ovoj ekipi koja je iznijela najveći teret, priključili su se: Emir Mršić, Mustafa Idrizović, Adnan Telalović, Emir Filipović, Faruk Telbiz, Sanel Čišić, Senad Muminović, Nedim Gazić i drugi.

Semir Demirović - Sema i Emir Mršić - Đole bili su zaduženi za navijanje, a u tome su im nesebično pomagali Mustafa Idrizović - Muja, Nedim Gazić - Ševkin, kasnije Emir Filipović - Fifi i u posljednjem periodu djelovanja grupe Muhamed Gazić - Muha.

Od samog početka grupa je vođena iz velike ljubavi prema gradu i klubu. Nakon što se registrovalo Udruženje pod imenom "Red Union - Crvena unija" u Travniku pristupilo se brojim aktivnostima.
U početku organizacija se usmjerila u smjeru izrade transparenata, zastava, majica, šalova, kačketa i kapa. Nakon toga krenulo se u omasovljavanje članstva, kroz godišnje članske karte, što je naišlo na veliku podršku građanstva.

Poslije ove faze momci iz Red Uniona počinju djelovati i na društvenu zajednicu. Organizuju se brojne humantarne akcije na području općine, uređuje se gradsko mezarje, školsko igralište, gradski park i korita rijeka "Vrbas i "Barice". Ne smije se zaboraviti ni period poplava koji je zadesio općinu Gornji Vakuf-Uskoplje, kada se naš grad našao u blokadi, a "Red Union" afirmiše gotovo sve aktivne članove koji su nesebično na terenu pomagali Vatrogascima, Civilnoj zaštiti i GSS-u u akcijama spašavanja koje su provođene.
Red Union od samog početka djelovanja je ukazivao na nedostatak sportske dvorane u Gornjem Vakufu-Uskoplju, a vrhunac iskazivanja nezadovoljstva bio je kada se prvi put u našem gradu organizuju protesti na koje dolaze broji građani.

Brojnost ove organizacije iz dana u dan je rasla. U početku tu su bili isključivo muškarci, da bi se vremenom polahko pridruživale i djevojke. Nakon dvije godine rada na skupštini 2010. godine Adnan Telalović je izabran za predsjednika Udruženja, a ostali organizacioni segmenti Udruženja ostaju isti zajedno sa ljudima koji su bili zaduženi za svoje sektore.

Udruženje svoje najbolje dane proživljava kada uspješno organizuje trodnevni festival alternativne muzike pod imenom "URBANfest", malonogometni turnir na plohi kod Osnovne škole te proslavu novih godina u Vatrogasnom domu. Upravo iz ovih proslava novih godina rodila se ideja da članovi grupe otvore kafić u kojem bi se okupljala raja iz Red Uniona. Mnogobrojne diskusije, ideje, prijedlozi za i protiv, na kraju odluka da se kreće u otvaranje ugostiteljskog objekta u sklopu Vatrogasnog doma. U gradu gdje nije bilo događaja, Red Union je donio veliku promjenu sa otvaranjem ovog objekta. Svake sedmice održavaju se žive muzičke svirke, gostuju i druže se sa rajom Amel Čurić, Enver Lugavić - Kice, Irina Kapetanović, Balkan Express i mnogobrojne druge muzičke grupe. Pored vikend zabava u klubu se aktiviraju i brojne sekcije, pa tako Amina Alić izrađuje transparent "Vakufski kolektiv" i veliki grafit, muzičari Adis Čengić i tekstopisac Avdo Zec objavljuju prvu himnu za koju video spot radi Aldin Ljubunčić, mlađa generacija na čelu sa Kenanom Jonićem i Arminom Čehajom organizuje "Red Generation".

Rukometaši "Sloge" u tom periodu imali su podršku koje se nebi postidjeli ni mnogo veći klubovi iz mnogobrojnijih sredina. Ostat će u sjećanju međugradski derbiji sa bugojanskom "Iskrom" - za koje su uvijek tražila karta više, brojno gostovanje u Travniku, Vitezu, Međugorju, sklapanje prijateljstva sa navijačkom grupom Gerila iz Travnika, posjete mnogih navijačkih grupa iz Bosne i Hercegovine. Bio je to period kada se u hladnom KSC-u u Bugojnu prolamala pjesma gornjevakufljana koja je nosila Slogu do mnogih pobjeda.

Kako je vrijeme odmicalo, ekipa koja činila srž grupe vremenom je došla do zaposlenja, neki su otišli na fakultete, drugi pokrenuli privatne poslove, a sve to skupa je u velikoj mjeri uticalo na rad grupe. Dolaze mlađi naraštaji koji su trebali da nastave koračati uhodanom stazom, ali se u svemu tome ne snalaze najbolje pa grupa teško egzistira. Gasi se klub navijača, prestaje se sa projektima i sa dosta manjim intenzitetom prati Sloga organizovano.